Kolari: Kolarski zanat potječe iz doba kad su se krave i volovi počeli koristiti kao tegleća snaga a to je bilo ranije negoli se formiralo selo Lonja. U selu Lonji kolarstvo se javlja od početka druge polovice 19. stoljeća. U drugoj polovici 19. stoljeća spominje se kolarski majstor Janko Lukarić zvani Jankić kolar. U to vrijeme još se vjerojatno moglo naći i potpuno drvenih kola koja nisu bila okovana, a imala su još i drvene osovine. To proizlazi iz priče koje su se prenosile kako su ta drvena kola jako škriputala kad su osovine bile suhe i ugrijane pa je pri vožnji uvijek trebalo imati vode da se osovine zaliju da ne škripe. Drvotokari: Prvi drvotokari bili su kolari. Osnovni dio drvenoga kotača na kolima je središnjica kotača koja se zove glavina koja ima provrt kroz sredinu a vanjskim dijelom su u nju ugrađeni šprljci koji sa glavinom povezuju oblogu kotača. Glavina kotača ima oblik kratkog valjka i mora biti dobro centrirana što se može postići jedino tokarenjem pa se može reći da tokarski zanat potječe od kolara. Kolari su smislili uređaj za tokarenje glavina pa nakon toga nije bilo teško smisliti i tokarilicu za tokarenje sitnijih tokarskih proizvoda. Tko je imao priliku zaviriti u više kolarskih radionica starog tipa mogao je vidjeti da u njihovim tokarilicama ima različitosti a služe istoj svrsi. Svaki majstor kolar sebi je gradio tokarilicu onako kako njemu odgovara. Davni kolarski majstor u selu Lonji Šimo Lovrić imao je tokarilicu za glavine izrađenu tako da je s vanjske strane zida radionice bio smješten veliki drveni točak na osovinu koja je prolazila kroz zid u radionicu a u radionici na tu osovinu bila je smještena velika pogonska remenica koja je pogonskim remenom vezala malu remenicu tokarskog stroja. Mala remenica bila je smještena na pogonsku osovinu tokarskog stroja koja je na sebi imala uređaj za smještaj i učvršćenje predmeta za tokarenje a to je bila glavina točka. Na tom tokarskom uređaju morale su raditi dvije osobe. Jedna je osoba tjelesnom snagom pokretala zamajac ručicom koja je bila usađena u zamajac a majstor u radionici na tokarilici odgovarajućim alatom obrađivao je glavinu točka. Po uzoru na takve tokarske uređaje izrađivale su se i pokretne tokarilice na nožni pogon prvobitno drvene koje su bile pogodne za izradu sitnih i različitih to-karskih proizvoda. Brzina rotacije takvih tokarilica ovisila je o omjeru pogonskih remenica. Na takvim tokarilicama drvotokar je mogao tokariri sve kako je želio sam bez ičije pomoći. |
||
Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam |
---|