U Lonji mladih ima malo a i oni koji žive ovdje uglavnom su bez posla ili se bave poljoprivredom koja im služi samo za prehranjivanje stoke. Dodatni vid zarade svakako bi dobro došao kako mladima tako i starima čije su penzije male a neki ih ni nemaju. Do nedavno na seoski turizam gledalo se sa nevjericom i podsmijehom jer Lonjanci nisu mogli vjerovati da bi nekoga zanimao ovaj kraj pun šuma, močvara, netaknute i divlje prirode, u kojem su oni odrasli i ne smatraju ničim posebno zanimljivim.
U zadnje vrijeme situacija se drastično mijenja. Trenutno u Lonji četiri domaćinstva bave se seoskim turizmom a i mnogi Lonjanci počeli su uređivati i obnavljati svoje tradicionalne drvene kuće kako bi za koju godinu i oni počeli primati prve goste.

Netaknuta priroda gdje žive, rode, čaplje, orlovi, crni gavranovi, bjelorepi štekavci, gatalinke, barske kornjače, vidre a u hrastovim i jasenovlm šumama , divlje mačke, jeleni i divlje svinje dio su prirodnog raja na ovoj našoj "kugli" koji svakako treba čuvati. Zaslugu za netaknutu prirodu treba tražiti u tome što Lonja i cijelo Lonjsko polje uslijed niza godina nije napredovalo. Nitko nije mario za ovaj kraj, ništa se nije gradilo, nema proizvodnje a i dislociranost sela od glavnih gradova glavni je uzrok netaknute prirode. Lonja kao glavno selo donje Posavine pruža niz mogućnosti za bavljenje seoskim turizmom.
Od svega toga može se stvoriti bogata turistička ponuda: seoski turizam u obliku života u tradicionalnoj seoskoj strukturi, s brojnim vrstama domaćih životinja, spavanje u stoljetnim drvenim kućama, druženje sa seljacima i ribarima, sudjelovanje u tradicionalnoj glazbi i plesovima. Posjetitelji će se moći kretati lonjskim poljima pješice, biciklom ili jašući konje po poljicu, voziti se Lonjom u starim konjskim kolima, pecati i kupati se u Savi, a poseban će doživljaj biti upoznavanje starih običaja i povijesti sela uz degustaciju autohtonih jela i učenju o načinu pripreme.